VILLAGE OSTROG
BOGATSTVO!
Za neke od nas je prošlo preko 30 za neke i 60 godina ali smo dočekali.
Nismo je nikad uzimali zdravo za gotovo!
Svaku čašu koju smo popili platili smo dušom i dahom.
Nadamo se i vjerujemo da ćemo nastaviti da je cijenimo kao i do sada!
Ne zaboravite da bez nje ne možemo, da nas prožima i hrani! Ako je uništimo neće nas biti! Voda je živa. Volite je!
Dana 7.12.2018. godine voda je došla na naše imanje. Za nas ona je bogatstvo ❤
🏞🌅💧
For some of us it took over 30 and for some more than 60 years but we made it.
We have never took it for granted!
Every drop we payed with our breath and soul.
We believe that we will continue to appreciate her as we did so far.
Do not forget that we can not live without her, she is part of us. Water is alive. Love her!
On 7th of December she came on our property. For us she is biggest fortune ❤
Dobre duše uvijek priskaču u pomoć ![]()
Danas su nam u posjeti bili drugari iz NVO “9.decembar” i Alternativno udruženje planinara “Ćutuk”.
Malo smo sjedjeli, malo više tražili šrafciger i razvlačili creva
Sjajna, vesela i nasmijana ekipa. Definitivno energija koja jako prija!
U malo kasnijim satima…
Kao i uvijek družili smo se i sa Damjan Spasojević koji ima posebno mjesto u našim srcima ali i duša koja je do sada dala najveći doprinos razvoju kampa
Od koncepta, ideje i naravno realizacije.
Hvala svim drugarima danas na druženju i pomoći
Idemo dalje ![]()
Zdravo,
Povučeni sjajnim iskustvom i oduševljenjem inostranih posjetioca, mi iz “Kamp Pod Ostrog” želimo unaprijediti naše imanje i izgraditi nove objekte.
Ukoliko baš Vi želite biti dio kampa, koristiti naše usluge i novoizgrađene objekte, sjajna prilika se otvara.
KAMPANJA JE LIVE I MOŽE SE POSJETITI NA SLEDEĆEM LINKU
Za početak smo se odlučili za prelijepi projekat “Tiny House” koji vidite u nastavku.
Uskoro pokrećemo online crowdfunding kampanju, kako bismo sakupili potrebna sredstva za realizaciju projekta.
Učestvujući sa novčanom podrškom kampanji pomažete izgradnju kućice a ostvarajute prava na:
Predlažemo da ne propustite priliku da postanete dio naše priče.
Ostavite nam Vašu email adresu i budite na vrijeme obaviješteni o kampanji i mogućnostima koje se otvaraju
POGLEDAJTE FOTOGALERIJU NAŠEG KAMPA

We care about the community! Every year we will invest 30% of profit in local community.
Hello there Dear visitor,
We at Camp Pod Ostrog want to improve the staying and objects at our campground!
If you want to be a part of building wooden house you see in picture bellow, you can pre-book and contribute building such a lovely house!
Soon we are starting a crowdfunding campaign and you can be the lucky one who helped us building new objects at our place!
There will be a lot of perks for contributors and backers! And if you want to stay tuned in next steps please leave your email adress bellow, so we can inform you on time!
Share with your friends and family and be a part of successful story – Have time ownership rights so you can use it or rent it, stay at Camp or receive gifts from Camp Pod Ostrog, Montenegro!
ENJOY OUR PHOTO GALLERY
Juče, 1. avgusta 2018. godine su Specijalni Agent Aleksej i izviđač Poka objavili rat ka svim neprijateljskim snagama, koje pripadaju sledećim agenturama i plaćeničkim grupacijama:
✨ Zli gusari
✨ Zagađivači životne sredine
✨ Nepoštovaoci životinja
✨ Muškarci koji ne otvaraju vrata damama
✨ Nevaspitani prevtrljivci koji ne umiju reći: Dobar dan i
doviđenja
✨ Oni koji za sobom ne počiste šator
✨ Oni koji izgube porciju za jelo
✨ I svim onima koji ne žive po zakonima prirode
“Kako možete kupiti ili prodati nebo, toplinu zemlje? Ta ideja nam je strana. Ako mi ne posjedujemo svježinu zraka i bistrinu vode, kako vi to možete kupiti?
Svaki dio te zemlje svet je za moj narod. Svaka sjajna borova iglica, svaka pješčana obala, svaka magla u tamnoj šumi, svaki kukac, sveti su u pamćenju i iskustvu moga naroda. Sokovi koji kolaju kroz drveće nose sjećanje na crvenoga čovjeka.
Mrtvi bijeli ljudi zaboravljaju zemlju svoga rođenja kada odu u šetnju među zvijezdama. Naši mrtvi nikada ne zaboravljaju ovu lijepu zemlju jer je ona majka crvenog čovjeka. Mi smo dio zemlje i ona je dio nas. Mirisavo cvijeće naše su sestre, jelen, konj, veliki orao, svi oni su naša braća. Stjenoviti vrhunci, sočni pašnjaci, toplina tijela ponija i čovjek – svi pripadaju istoj obitelji.
Tako, kad Veliki poglavica iz Washingtona šalje glas da želi kupiti našu zemlju, traži previše od nas. Veliki poglavica šalje glas da će nam sačuvati mjesto tako da ćemo mi sami moći živjeti udobno. On će nam biti otac i mi ćemo biti njegova djeca. Mi ćemo razmatrati vašu ponudu da kupite našu zemlju. Ali to neće biti tako lako. Jer ta zemlja je sveta za nas. Ta sjajna voda što teče brzacima i rijekama nije samo voda, već i krv naših predaka. Ako vam prodamo zemlju morate se sjetiti da je to sveto i morate učiti vašu djecu da je to sveto i da svaki odraz u bistroj vodi jezera priča događaje i sjećanja moga naroda. Žubor vode glas je oca moga oca. Rijeke su naša braća, one nam utažuju žeđ. Rijeke nose naše kanue i hrane našu djecu. Ako vam prodamo našu zemlju morate se sjetiti i učiti našu djecu da su rijeke naša braća, i vaša, i morate od sada dati rijekama dobrotu kakvu biste pružili svakome bratu.
Mi znamo da bijeli čovjek ne razumije naš život. Jedan dio zemlje njemu je isti kao i drugi, jer on je stranac koji dođe noću i uzima od zemlje sve što želi. Zemlja nije njegov brat nego njegov neprijatelj i kada je pokori on kreće dalje. On za sobom ostavlja grobove otaca i ne brine se. On otima zemlju od svoje djece i ne brine se. Grobovi njegovih otaca i zemlja što mu djecu rađa zaboravljeni su. Odnosi se prema majci-zemlji i prema bratu-nebu kao prema stvarima što se mogu kupiti, opljačkati, prodati kao stado ili sjajan nakit. Njegov apetit prožderat će zemlju i ostaviti samo pustoš.
Ne znam. Naš način je drugačiji nego vaš. Izgled vaših gradova boli oči crvenog čovjeka. A možda je to jer crveni čovjek je divlji i ne razumije. Nema mirnog mjesta u gradovima bijelog čovjeka. Nema mjesta da se čuje otvaranje listova u proljeće ili drhtaj krilaca kukaca. A možda je to jer sam divlji i ne razumijem. Buka jedino djeluje kao uvreda za uši. I što je to život ako čovjek ne može čuti usamljeni krik kozoroga ili noćnu prepirku žaba u bari? Ja sam crveni čovjek i ne razumijem. Indijanac više voli blagi zvuk vjetra kad se poigrava licem močvare kao i sam miris vjetra očišćen podnevnom kišom ili namirisan borovinom. Zrak je skupocjen za crvenog čovjeka jer sve živo dijeli jednaki dah – životinja, drvo, čovjek. Bijeli čovjek ne izgleda kao da opaža zrak koji diše. Kao čovjek koji umire mnogo dana on je otupio na smrad. Ali ako vam prodamo našu zemlju morate se sjetiti da je zrak skupocjen za nas, da zrak dijeli svoj duh sa svim životom koji podržava. Vjetar što je mojem djedu dao prvi dah također će prihvatiti i njegov posljednji uzdah. I ako vam prodamo našu zemlju morate je čuvati kao svetinju, kao mjesto gdje će i bijeli čovjek moći doći da okusi vjetar što je zaslađen mirisom poljskog cvijeća.
Tako ćemo razmatrati vašu ponudu da kupite našu zemlju. Ako odlučimo da prihvatimo, postavit ću jedan uvjet: bijeli čovjek mora se odnositi prema životinjama ove zemlje kao prema svojoj braći.
Ja sam divljak i ne razumijem neki drugi način. Vidio sam tisuće raspadajućih bizona u preriji što ih je ostavio bijeli čovjek ustrijelivši ih iz prolazećeg vlaka. Ja sam divljak i ne razumijem kako dimeći željezni konj može biti važniji nego bizon koga mi ubijamo samo da ostanemo živi. Što je čovjek bez životinja? Ako sve životinje odu, čovjek će umrijeti od velike usamljenosti duha. Što god se dogodilo životinjama ubrzo će se dogoditi i čovjeku. Sve stvari su povezane.
Morate naučiti svoju djecu da je tlo pod njihovim stopama pepeo njihovih djedova. Tako da bi oni poštivali zemlju, recite vašoj djeci da je zemlja s nama u srodstvu. Učite vašu djecu kao što činimo mi s našom da je zemlja naša majka. Što god snađe nju snaći će i sinove zemlje. Ako čovjek pljuje na tlo pljuje na sebe samoga.
To mi znamo: zemlja ne pripada čovjeku; čovjek pripada zemlji. To mi znamo. Sve stvari povezane su kao krv koja ujedinjuje obitelj. Sve stvari su povezane.
Što god snađe zemlju snaći će i sinove zemlje. Čovjek ne tka tkivo života; on je samo struk u tome. Što god čini tkanju čini i sebi samome.
Čak i bijeli čovjek, čiji Bog govori i šeta s njime kao prijatelj s prijateljem, ne može biti izuzet od zajedničke sudbine. Mi možemo biti braća poslije svega. Vidjet ćemo. Jednu stvar znamo, koju će bijeli čovjek jednog dana otkriti – naš Bog je isti Bog. Vi sada možete misliti da ga vi imate kao što želite imati našu zemlju; ali to ne možete. On je Bog čovjeka i njegova samilost jednaka je za crvenoga čovjeka kao i za bijeloga. Ta zemlja je draga Njemu i škoditi zemlji jest prezirati njezinog Stvoritelja. Bijeli također trebaju prolaz; možda brže nego sva druga plemena. Zaprljajte vaš krevet i jedne noći ugušit ćete se u vlastitom smeću.
Ali u vašoj propasti svijetlit ćete sjajno, potpaljeni snagom Boga koji vas je donio na tu zemlju i za neku posebnu svrhu dao vam vlast nad njome kao i nad crvenim čovjekom. Sudbina je misterija za nas jer mi ne znamo kad će svi bizoni biti poklani i divlji konji prirpitomljeni, tajni kutovi šume teški zbog mirisa mnogih ljudi i pogled na zrele brežuljke zamrljan brbljajućom žicom. Gdje je guštara? Otišla je. Gdje je orao? Otišao je. To je konac življenja i početak borbe za preživljavanje”
Nikakvo svečano praznično osvjetljenje ne može se uporediti sa mnoštvom svitaca što se svu noć pale i gase među stablima stoljetne šume…U prvim toplim noćima svici “upale” vrelo i sunčano ljeto – vrijeme zrenja, žetve i voća – a potom ga u poljima dočekaju i isprate cvrčci i zrikavci.
Iako je kao jestiva i ljekovita biljka bio poznat već hiljadama godina, najprije u svojoj domovini, Aziji a zatim i dalje, nekako mu je slava vremenom opala da bi se polako pretvorio u nepoželjan puzeći korov. ali zahvaljujući novim istraživanjima tušt se sada uspuzao pravo na stolove najotmenijih restorana.
Pitajte bilo koga ko radi u bašti za tušt, i reći će vam da je to uporan i dosadan korov koji može samo da nervira. Ima poleglu razgranatu stabljiku koja veoma brzo prekriva podlogu, sočne jajolike listiće, sitne žute cvjetove, čahurasti plod i bubrežasto pljosnato sjeme.
Slobodno se može nazvati inteligentnim jer je do sada razvio (i još uvijeka razvija) mnogo taktika za preživljavanje i odoljevanje naporima prostodušnih ratara da ga istrijebe. Tušt je kosmopolitska vrsta koja voli toplotu i pjeskovito zemljište. Ljeto je njegovo godišnje doba. Najčešće se može naći po oranicama, vrtovima, vinogradima, ali i na zapuštenim zemjištima. Može se vidjeti i u gradu, kako se grana iz neke pukotine u pločniku, obično blizu pijaca. Nema ga u visokim planinama: tamo su ljetnje noći suviše hladne za njega.
Najviše se sastoij od vode, ali u 5% svojih čvrstih sastojaka ima mnogo gvožđa, kalcijuma, fosfora, beta karotina, vitamina E, PP (B3),C. Važan je izvor omega-3 masnih kiselina koje jačaju imuni sistem i snižavaju rizik od srčanih oboljenja. Treba i pomenuti da je medonosan.
Najbolje ga je brati prije cvjetanja, oko mjesec dana nakon klijanja: stabljike se osjeku bez čupanja i biljka će ubrzo ponovo porasti. Može se jesti svjež, sočan je i ima prijatan slankasto kiseli ukus. (provjereno! 🙂 )
Prilikom kuvanja (najviše 15ak minuta) ispoljava se njegova sluzavost koja blago zgušnjava čorbe. Može se i blanširan čuvati u zamrzivaču.
U svježim salatama lijepo “ide” uz krastavac i paradajz, čak i uz dinje ii breskve. Dobro se slaže sa krompirom, graškom, lukom, bijelim lukom, a djeluje kao uravnotežujući prilog začinjenim jelima od mesa ili ribe.
“U stvari, postoji samo Sunce, a sve što živi, diše, gamiže, leti, sja ili cvate, samo je odblesak tog Sunca, samo jedan od vidova njegovog postojanja. Sva bića i sve stvari postoje samo utoliko ukoliko u svojim ćelijama nose rezerve Sunčevog daha. Sunce je oblik i ravnoteža; ono je svest i misao, glas, pokret, ime.”
Ivo Andric
Nastaviće se…
Djelovi ovog članka su prilagođeni iz knjige Sunčeva trpeza – Mirjana Petrović
U nastavku Vam prenosimo pismo porodici koje je napisao nepoznati dječak sa kampa. Glasine kruže da je pronađeno u škrinji na tavanu jedne šumske kolibe, iza sedam mora i sedam gora krajem 80ih godina prošlog vijeka.
“Divno se provodimo na prvom kampovanju. Čika Toma nas tjera da pišemo roditeljima za slučaj da ste vidjeli poplavu na televiziji. Mi smo dobro. Samo jedan šator i dvije vreće za spavanje je odnijela voda. Sva sreća niko se nije udavio jer smo svi bili u planini tražeci Pericu. O da, recite Pericinim roditeljima da je Perica dobro. Ne može sam da piše zbog preloma. Inače, ja sam se vozio u jednom od spasilačkih džipova. Baš je bilo lijepo. Pericu nikada ne bismo našli u mraku da nije bilo munja. Čika Toma je vikao na Pericu zato što je otišao da se šeta sam a nije nikome rekao. Perica kaže da mu je rekao za vrijeme požara. Vjerovatno ga čika Toma nije čuo jer je bio pijan.
Jeste li znali da kada se plin stavi u vatru on eksplodira? A čak i posle toga vlažno drvo neće da gori, ali je zato izgoreo jedan šator. I moje pantalone, ali imam bermude. A Dule je sada baš smiješan bez kose. Mi ćemo doći kući u nedelju ako čika Toma popravi kola do tada. Nije bila njegova greška kada smo sletjeli sa puta, kaže da su kočnice radile kada smo krenuli. Čika Toma kaže da su kola toliko stara da i nije čudo što su stalno prljava i to što je gužva kada nas je 10 u kolima. Lijepo je što nas čika Toma pušta da držimo volan povremeno da bi on mogao da odmori oči. Pošto je Nikola najstariji, čika Toma ga uči da vozi ali samo na planinarskim putevima jer tamo ima malo saobraćaja. Jedino šta smo vidjeli na tim putevima su teški kamioni, kola nema.
Jutros su svi išli na kupanje u jezero ali mene čika Toma nije htio da pusti jer ne znam da plivam pa sam išao sa njim čamcem preko jezera. Baš je bilo lijepo. Još uvjek se vidi drveće pod vodom zbog poplave.
Čika Toma je baš super, nikada ne viče na nas. Nije se čak ni naljutio kada smo skinuli pojaseve za spasavanje.
Pošto mora da popravi kola mi se trudimo da mu ne pravimo probleme i krijemo se po cio dan. Čika Toma nikada ne zna gdje smo. U početku mu je to smetalo a sada se navikao. Čika Toma kaze da smo svi prošli osnovnu školu prve pomoći kada se Jovana davila i kada je Ivan sijekao drva pa odsjekao sebi prst.
Ja i Ðole smo povraćali ali čika Toma kaže da zna zašto, pa je u redu. Ja mislim da je od piletine koju smo ponijeli od kuće a zaboravili da pojedemo odmah. Sjetili smo se tek kada su je pronašle žvotinje. Moram sada da idem, idemo do sela da ukrademo markice za pisma, jer para nemamo. Ništa ne brinite ja sam dobro.
p.s. Čika Toma je rekao da vas pitam da li sam ja primio tetanus vakcinu?
Šta je to tetanus?”
Dvadesetčetvoro časovna avantura u “Kamp Pod Ostrog” za djecu uzrasta od 7 do 12 godina predstavlja sjajnu priliku da djeca na jednu noć osjete čari boravka u šatorima a kroz raznolike-edukativno zabavne sadržaje usvoje vještine koje će od njih napraviti prave male avanturiste.
Nije nikakva eksluzivna novost ili zaključak posebnog istraživanja da bi djeca trebalo da što više vremena provode napolju – na otvorenom prostoru, na svježem vazduhu, po hladnoći i vrućini… Ali, da li ste znali da postoji poremećaj „manjka prirode” koji se manifestuje kroz niz zdravstvenih problema izazvanih odsustvom boravka u prirodi?
Pročitajte koje sve pozitivne efekte na psiho-fizički razvoj djeteta ima boravak van kuće i odsustvo modernih tehnologija.
#1: Trošenje viška energije
Provodeći sve manje i manje vremena u pokretu na otvorenom, a sve više i više vremena sjedeći ispred ekrana, nije nikakvo čudo da smo suočeni sa pravom epidemijom gojaznosti. Nekvalitetna ishrana, pomanjkanje pravih informacija i nedostatak fizičke aktivnosti dovode do udebljalosti kod velikog broja dece.
Djeca moraju da provedu najmanje jedan sat dnevno baveći se intenzivnom fizičkom aktivnošću, što podrazumeva trčanje, penjanje i skakanje. Mnogi roditelji svoju decu šalju na sportske aktivnosti, gdje je vrijeme koje deca provedu u aktivnom pokretu često manje od potrebnog (na primjer, dešava se da na gimnastici od 45 minuta vaše dijete dobije tek nekih 15 minuta fizičke aktivnosti). Ne propustite da podstičete svoje dijete da svakodnevno provodi vrijeme napolju, gde će dati oduška svojoj energiji.
#2: Velike prednosti za fizičko i emotivno zdravlje
Često nas iznenadi pozitivno dejstvo prirode na naše zdravlje. Ispitivanja su pokazala da provodeći više vremena na otvorenom produžavamo životni vijek i ublažavamo simptome depresije. Takođe je primjećeno da igranje na otvorenom kod djece umanjuje poremećaj hiperaktivnog ponašanja uslijed pomanjkanja pažnje (Attention Deficit Hyperactivity Disorder, ADHD). Provodeći više vremena na otvorenom takođe ublažavamo stres i anksioznost.
Smatra se da podsticaji kao što su šum vjetra u krošnji drveta, dodir pijeska koji curi između prstiju ili toplina sunčevih zraka na goloj koži, izazivaju aktiviranje čula koje podstiče smanjenje nervne napetosti. Pored ovoga, stručnjaci smatraju da boravak na otvorenom pomaže razvoj imuniteta, zahvaljujući faktorima kao što je neizostavni vitamin D.
#3: Povezivanje s prirodom
Ne iznenađuje da djeca koja provode više vremena na otvorenom uspostavljaju snažniju vezu sa prirodom. Boravak u prirodi nam pomaže da shvatimo važnost svijeta koji nas okružuje, i često nas podstiče da se sa pažnjom odnosimo prema našoj životnoj sredini. Generacije koje dolaze će po svoj prilici morati da se suoče sa globalnim zagrijavanjem i drugim ekstremnim klimatskim promjenama, kao i radikalnim izlovom ribe, uslijed čega će im svakako biti potrebno što više ljudi koji razumiju i vole prirodu, kako bi uspješno zaštitili planetu dok za to još uvek nije prekasno. Dok povezivanjem sa prirodom kroz vještine preživljavanja, upoznavanjem sa biljkama i životinjama, razmjenom ideja i znanja sa vršnjacima dijete ovladava novim znanjima i stavovima.
#4: Podsticanje razvoja veština i sposobnosti
Kroz spontanu igru, djeca stiču različite važne životne vještine. Od sposobnosti rješavanja problema, preko kreativnosti i socijalnih vještina, do umješnosti pregovaranja – spontana igra djetetu pruža mogućnosti da se oproba u čitavom nizu različitih umjeća. Igrajući se sa drugima, djeca se uče samokontroli i pravilima. Kada se igraju sama, dobijaju slobodu da istražuju i maštaju. Penjanjem na drveće, skakanjem po barama i igranjem, djeca uče kako da procjene opasnosti u svijetu koji ih okružuje.

#5: Podsticanje kreativnosti
Igra na otvorenom podstiče kreativnost, djelujući na dijete poput neoslikanog platna. Dok je kuća puna igračaka koje može da koristi kad poželi, kao što su plastični mač, kućica za lutke ili plišani medvjed, napolju će vaše dijete morati da se osloni na svoju maštu. Ovdje običan prut za til čas postaje čarobni štapić, drška od metle ili teleskop, dok se običan grm sa lakoćom pretvara u savršeno skrovište, pećinu ili kavez. Igra na otvorenom djetetu pruža kreativnu slobodu, dopuštajući mu da svoje okruženje oblikuje po sopstvenoj zamisli.
Spontana igra na otvorenom pruža čitav niz prednosti i koristi po zdravlje vašeg djeteta, i pospješuje razvoj njegovih društvenih i fizičkih sposobnosti. Čak i samo jedan sat proveden napolju svakoga dana djeluje veoma korisno, i zato je neophodno da u dnevnom rasporedu napravimo mjesto za boravak na otvorenom. To može biti i odlazak u park nakon završenih časova, večernja šetnja u komšiluku posle večere, ili popodnevna igra u obližnjem parku. Postoji mnogo mogućnosti i različitih mjesta da se provede vrijeme izvan kuće, pri čemu ćete i sami osjetiti blagodeti druženja sa prirodom.
Mi Vas svakako pozivamo da Vaše dijete uključite u Program 24h Avantura “Mali Istraživači” i omogućite djetetu da uživa u prirodu usvajajući nova znanja i vještine.
Za sve dodatne informacije budite slobodni pozvati 068 443 903 (Milan).
Djeca i tinejdžeri uzrasta od osam do 18 godina, kako se procjenjuje, sedmično provode oko 44 sata ispred digitalnih ekrana. Takođe, 23 odsto djece prijavila su da osjećaju zavisnost od video igrica, kaže psihijatar Kliničkog centra Irena Ljutica.
Telefoni novijih generacija se nazivaju pametnim, ali stručnjaci sve više upozoravaju da mogu biti i opasni, ako njihovo korišćenje zamijeni sve ostale aktivnosti. Djeca u starijim razredima osnovnih škola i srednjoškolci dnevno pred ekranima pametnih telefona, tableta i računara provedu i više od šest sati, što pored ostalog vodi i u zavisnost i zahtijeva pomoć stručnjaka.
Brojne su tegobe koje se mogu javiti kod te djece – od gojaznosti, deformiteta kičme, poremećaja vida, pa sve do anksioznosti i depresije.
Ljutica kaže za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) da je zastrašujuće to što se starosna granica korisnika interneta značajno spustila.
„Veliki procenat djece u nižim razredima osnovne škole i po nekoliko sati dnevno koriste mobilne telefone i tablete. Nije rijedak slučaj vidjeti malo dijete u kolicima sa telefonom u rukama. Roditelji sve češće posežu za ovom ‘čudesnom spravom’, kako bi dobili ‘svojih pet minuta’. Međutim, u određenom momentu, roditelji širom svijeta počinju da brinu zbog prekomjerenog korišćenja interneta“, izjavila je Ljutica za CIN-CG.
Prema saopštenjima američkog Nacionalnog zdravstvenog instituta, „vrijeme ekrana“ je problem. Ljutica pojašnjava da je to bilo koje vrijeme provedeno ispred televizora, video igara, mobilnih telefona, računara.
Ona kaže da se procjenjuje da djeca i tinejdžeri između osam i 18 godina svake sedmice provode oko 44,5 sati ispred digitalnih ekrana. Takođe, 23 odsto djece prijavila su da osjećaju zavisnost od video igrica.
Ljutica ističe da prekomjerno korištenje interneta može da dovede do negativnih efekata. Najčešće u „ekranskom vremenu“ nema fizičkog kretanja, djeca nemaju vremena da pojedu nešto zdravo, pa se obroci svode na visokokaloričnu brzu hranu u kombinaciji sa gaziranim sokovima, što dovodi do gojaznosti. Takođe, neprirodan položaj dovodi do deformiteta kičme.
Ljutica naglašava da djeca koja su često na internetu ili pred ekranom odlaze kasnije u krevet i imaju problem sa uspavljivanjem, pojavljuje se oštećenje vida, česte glavobolje i razdražljivost. Kod takve djece, tvrdi ljekarka, povećava se i vjerovatnoća pojave anksioznosti, depresije, poremećaja pažnje, uključujuči Attention Deficit Disorder (ADD), odnosno smanjenje pažnje i Attention Deficit and Hyperactivity Disorder (ADHD) – poremećaj pažnje sa hiperaktivnošću.
Ona kaže da previše vremena provedenog pred ekranima i na internetu može uništiti ravnotežu interesa i aktivnosti djeteta, kao i da se može pojaviti kompulzivno ponašanje.
Ljutica ističe da su neki od znakova zavisnosti od ekranskog vremena to što djeca ostaju online mnogo duže nego ranije, koriste tajno internet, počinju da lažu o vremenu provedenom na globalnoj mreži, često ostaju online čitavu noć.
Nerijetko se, tvrdi, javljaju i promjene na emocionalnom polju, djeca postaju bijesna ili uznemirena ako ih neko prekine dok su online, razdražljiva su kad ne mogu da pristupe web-u, depresivna kad im se uskrati internet…
Ljutica poručuje da roditelji moraju da regulišu vrijeme provedeno ispred ekrana i da posebno vode računa da dijete mora da ima vremena za druge vanškolske aktivnosti, trening, sport, čitanje, domaće zadatke i druženje sa vršnjacima, ali i da naročito treba obratiti pažnju na zdrav način ishrane.
A da su roditelji sve više zabrinuti za vrijeme koje njihova djeca provode ispred ekrana i da često traže savjet kako ograničiti to vrijeme, potvrđuje i iskustvo tima roditeljske SOS linije udruženja Roditelji.
Oni za CIN-CG kažu da je, u nekim slučajevima, ta navika već dostigla nivo kada ozbiljno ugrožava uobičajeno životno funkcionisanje djeteta ili mlade osobe, pa su primorani da roditeljima preporuče pomoć stručnjaka.
Postavljanje granica, tvrde, muči veliki broj roditelja, koji se obraćaju za savjet kako da postupe u slučajevima kada dijete provodi više vremena u korišćenju pametnih uređaja, nego u igri ili učenju, druženju i sportskim aktivnostima.
Iz stručnog tima roditeljske SOS linije su kazali da jedan adolescent u prosjeku svakodnevno provede oko dva sata aktivno koristeći telefon, računar ili odgovarajući na poruke na društvenim mrežama, te da vrijeme provedeno ispred ekrana utiče i na djecu i na roditelje.
“Čak umjerena, ali svakodnevna upotreba može prouzrokovati stanja razdraženosti, slabije kontrole impulsa, rasutu pažnju… Sve ovo za posljedicu može imati teškoće u uspostavljanju discipline i određivanju granica u vremenu provedenom pred ekranima“, piše u odgovoru stručnog tima roditeljske SOS linije.
U Udruženju Roditelji smatraju da su djeca sklona da se brzo prilagode ponašanju roditelja, odnosno odraslih, pa tako vrlo brzo mogu da se usmjere na sopstvene pametne telefone, ako u okruženju ne vide alternative takvim navikama.
„Osim što je važno da roditelji postave granice ili neka pravila o vremenu provedenom ispred ekrana i da se toga dosljedno pridržavaju, važno je da i oni sami sebi ograniče upotrebu pametnih uređaja i to vrijeme organizuju, na primjer, za neke zajedničke porodične aktivnosti. Ekrani odvlače pažnju i smanjuju naš kontakt sa okruženjem. To može dovesti do problema u komunikaciji sa bliskim osobama i posljedično do narušavanja odnosa“, kažu u Udruženju Roditelji.
Stručni tim ima i smjernice za roditelje – predlažu im da ograniče upotrebu telefona, tablet računara, pronađu druge načine za zabavu, ne koriste uređaje kod kuće i tokom vremena provedenog uz djecu, odrede tačno doba dana kada se uređaji koriste ili odrede vrijeme nakon kojeg njihova upotreba potpuno prestaje. Neophodno je, smatraju, da se roditelji dosljedno pridržavaju smjernica i da dozvole djeci ili partneru da opomene onoga ko krši pravila.
Djeci najčešće kradu profile
Izvještaj UNICEF-a, objavljen krajem prošle godine, pokazao je da se 45 odsto djece u Crnoj Gori, odnosno svako drugo, ne osjeća bezbjedno na internetu. Prema podacima iz Izvještaja, 38 odsto djece imalo je makar jedno neprijatno iskustvo tokom 2016, dok 27 odsto ne zna šta bi uradilo, ukoliko bi ga neko uznemiravao preko interneta.
U Udruženju Roditelji kažu da su iskustva različita. Postoje roditelji koji su protiv toga da njihova djeca imaju profile na društvenim mrežama, ali ima i onih koji su i sami korisnici.
„Najčešći slučajevi zloupotrebe odnose se na takozvanu ‘krađu profila’, kada postoji povreda ličnih podataka, šifre i korisničkog imena. U tim situacijama obično se dešava da neko ko zloupotrebljava profil druge osobe, odnosno djeteta, objavljuje neprimjerene sadržaje u njeno ili njegovo ime. Takvi slučajevi iz prakse obično se rješavaju brisanjem profila i dodatnom edukacijom roditelja i djeteta o boljoj zaštiti na internetu”, pojašnjavaju u Udruženju.
Kao dobar primjer, navode da su mnoge škole podržale projekat Surfuj pametno.
Gostovanje osnivača “Kamp Pod Ostrog” na Studentskom radiu “KRŠ” u emisiji Kršna Onomatopeja. Imali smo priliku razgovarati o konceptu Kampa Pod Ostrog, Kukica Marketplace-u rukotvorina i umjetnina kao i o aktivnostima OI “Njegoš”-a Velika zahvalnost Nikolini Tomović na vremenu i prostoru..