VILLAGE OSTROG
Prošlo je jako dugo vremena kako na našem Blogu nismo objavljivali novosti. Dvije godine koronavirusa, povreda kičme i oporavak usporili su razvoj našeg imanja. Ipak, od septembra 2022. godine krenuli smo sa realizacijom planova i za sada, manje više, teku predviđenom dinamikom.
Kako nas nije bilo odavno, planiramo ponovo oživjeti naš Blog, prenositi novosti sa imanja, pokretati lokalne inicijative i raditi na unapređenju sela i Mjesne zajednice.
U seriji članaka, video zapisa, fotografija ali i reklama (jer planiramo i prodavati proizvode nastale u našem akvaponijskom sistemu) predstavljaćemo principe akvaponijske proizvodnje, njene prednosti i nedostatke u odnosu na konvencionalnu poljoprivredu.
Za one koji nisu upoznati, akvaponija predstavlja jednostavan vid poljoprivredne proizvodnje, koji je baziran na uzgoju biljaka u čvrstom supstratu (šljunak, ekspandirana glina i sl.), a ne u zemlji i uzgoja ribe. Najveće komponente akvaponije predstavljaju biljke, ribe i bakterije. Savršena simbioza tri vrste organizama – a rezultat preukusni i prezdravi proizvodi – u kategoriji organskih.
Princip akvaponije, najjednostavnije rečeno, zasniva se na prenošenju hranljivih materija od riba do biljaka i to preko vode koja uvijek kruži. Voda cirkuliše od mjesta gdje se nalaze ribe, pa sve do leja gdje se uzgajaju biljke. Ono što je važno znati jeste da biljke te hranljive materije usvajaju i koriste ih za razvoj. Ona voda koja je oslobođena od amonijaka, nitrita i nitrata se nakon toga vraća na mjestu gdje se uzgaja riba i započinje se isti krug.
Dakle, ribe jedu hranu i izlučuju otpad (amonijak i nitrite) koji se od korisnih bakterija pretvaraju u hranljive materije (nitrate) koje biljke mogu da koriste. U konzumiranju ovih hranljivih materija biljke pomažu u prečišćavanju vode.
Jedina energija koja se troši prilikom ovakvog načina proizvodnje je električna, jer akvaponija troši čak i 90 % manje vode nego što je to konvencionalan način uzgoja i to na način što se hranljive materije iz vode recikliraju u krugu i samim tim štede vodu.
Za sada u našem Kampu, u dva plastenika, ukupne površine 160m2, počinjemo sa uzgojem šarana i povrća. Još uvijek smo u pripremnoj fazi proizvodnje pa nismo do kraja napravili kompletan plan uzgoja povrća. Ono šta sa sigurnošću znamo je da će u fazi biofiltracije (opisaćemo i ovaj pojam u kasnijim člancima 🙂 ) startna kultura biti zelena salata. Mnogo zelene salate 🙂 Pa će biti prilike i da poručite, posjetite imanje i probate nove ukuse.
Načelan plan je uzgajati zelenu salatu, jagode, mladi luk, paradajz, krastavce, nanu, brokoli, a u jednom dijelu ćemo se, kroz vrijeme, oprobati i sa proizvodnjom cvijeća.
Tokom sledeće nedelje očekujemo postavljanje prvog dijela sistema kada i vertikalnih “Đuro – Pavle” hibridnih uzgojnih cijevi uz geofoliju ,dok u narednom periodu očekujemo i bazen za ribu i potopni rezervoar koji će sakupljati vodu i pumpama vraćati u bazen sa ribama.
Ono što bismo za kraj ovog buđenja Bloga naveli je da se ovaj cjelokupan projekat akvaponijske proizvodnje zasniva na podršci koju je kompanija u kojoj radimo (Seljak doo) dobila kroz projekat koji realizuje Eparhija budimljansko – nikšićka, a finansira Evropska unija posredstvom Ministarstva finansija i socijalnog staranja Crne Gore – Direktorata za finansiranje i ugovaranje sredstava EU pomoći kroz IPA II – Višegodišnji akcioni program za Crnu Goru za zapošljavanje, obrazovanje i socijalnu politiku (2015-2017) u okviru programa Podrška zapošljavanju u manje razvijenim opštinama u Crnoj Gori „ARTOS – prilika za inovativno zaposlenje.